Kritike i recenzije
Kritike i recenzije koje svjedoče o našem umjetničkom putu: Pročitajte što svijet kaže o nama.
Publika na nogama
A Sreten Krstić, na mjestu koncertnoga meštra Münchenske filharmonije od 1980., bio je i solist uz mladog kolegu Hrvoja Philipsa u Mozartovoj Koncertantnoj simfoniji u Es- duru K. 364 koja je na kraju koncerta podigla publiku na noge. Djelo s možda najljepšim majstorovim Andante stavkom (uz dakako onaj klarinetskoga koncerta) zvučalo je poput besprijekorne snimke s blistavim svilenastim zvukom Krstićeve violine i plemenito zagasitim bojama Philipsove viole. Koncertantno nadigravanje solista i ansambla bilo je precizno i točno, a suradnja dva glazbala bravurozna i dirljiva. Uskoro će 65. obljetnica Zagrebačkih solista, ansambla koji nas je uz Zagrebački kvartet upisao na zemljopisnu glazbenu kartu svijeta. I ostao među elitnim interpretima komorne glazbe.
Jagoda Martinčević, Jutarnji list, 6. prosinca 2018.
Visoka izvedbena razina
“Program koncerta bio je u cjelini atraktivan i na visokoj izvedbenoj razini i zacijelo će se pamtiti kao jedan od vrhunaca u dugoj povijesti ansambla Zagrebačkih solista”.
Višnja Požgaj, 10. prosinca 2018., Klasika.hr
Odjeci Muzičkog Biennalea Zagreb
“Najveće iznenađenje Muzičkog Biennalea Zagreb, kojeg moramo istaknuti su ZAGREBAČKI SOLISTI”.
Trpimir Matasović, Svijet glazbe, 3. svibnja 2017.
Nadahnuta izvedba
63. koncertna sezona Zagrebačkih solista, gost: Aljoša Jurinić, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 15. ožujka 2017.
… Poznati, popularni i opuštajući trostavačni Mozartov Divertimento u D-duru, KV 136 odsvirali su Zagrebački solisti tečno, nadahnuto i jednako izražajno prilagodivši se odabranim brzim tempima u okvirnim stavcima i polaganome ugođaju srednjeg Adagia.
U drugome dijelu koncerta potvrdili su Zagrebački solisti u drugome samostalnom nastupu sve odlike ansambla u kome se sviračke vještine pojedinaca stapaju u skladno sviranje većeg sastava. Za ovaj koncert odabrao je Sreten Krstić Klavirski trio u g-molu, op. 15 Bedřicha Smetane, prvo skladateljevo značajnije komorno djelo iz 1855. godine, obilježeno sjetnim ugođajem tematske građe svih triju stavaka, raspoređene kroz sve dionice gudača. Spretnim raščlanjivanjem melodijske i harmonijske komponente (prisutne najviše u dionici klavira) postigao je Sreten Krstić u svojoj obradi njihov optimalni odnos u tonskome opsegu gudačkih instrumenata.
Pred Zagrebačke soliste postavljeni su prije svega visoki tehnički zahtjevi koje su svi članovi besprijekorno svladali ostvarivši upečatljivu izvedbu u velikome rasponu dinamičkih vrijednosti pa je tako i ovaj koncert Zagrebačkih solista pokazao sve odlike njihovoga komornog muziciranja.
Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 31. ožujka 2017.
Cijeli prikaz pročitajte na: http://klasika.hr/index.php?p=article&id=2350
Prikaz koncerata na međunarodnom muzičkom festivalu A tempo
Ogroman spektar kvaliteta
(…) koncertom pred podgoričkom publikom demonstrirao je visok profesionalni nivo i potvrdio epitete koji ovaj čuveni sastav opravdano prate decenijama. (…) Besprekorna saradnja izvođača predvođenih koncertmajstorom Krstićem bila je evidentna od samog početka prvog stava, postavljenog u brzom tempu sa znalački interpretiranim temama i sveukupnim tumačenjem Mocartovog stila, uz nadahnuta dinamička nijansiranja.Interpretacija je kulminirala u završnom prestu, razotkrivajući koliko je muzikalnosti, talenta, rada i discipline neophodno da bi se sa zvučnom prozračnošću i energijom prezentovala poetika Mocartovog muzičkog jezika sublimirana u riječima – lakoća i iednostavnost. Tako su se uz stabilnu ritmičku pulsaciju, zaokružene melodijske fraze i dobru međusobnu saradnju izvođači predstavili u prvoj kompoziciji. (…) U drugom dijelu koncertne večeri Ansambl Zagrebački solisti je interpretirao „Serenadu za gudače“ P. I. Čajkovskog za koju se često ističe da predstavlja „odraz unutrašnjeg stanja kompozitora“. Imajući u vidu da prvi stav ove (četvorostavačne kompozicije) predstavlja svojevrsni omaž V. A. Mocartu (koga je Čajkovski nazivao Hristom muzike), oni su programski vrlo smisleno zaokružili koncert. S tim u vezi, prepoznatljiva tema postavljena u prvom stavu, nakon valcera i elegije, vjerodostojno je interpretirana u finalu, čime je, u dramaturškom smislu, uz podsjećanje na genijalnost oba umjetnika, Mocarta i Čajkovskog, zaokružena početna muzička misao. Burni aplauzi publike izmamili su izvođenje dvije kompozicije na bis „Allegro“ iz Mocartovog Koncerta i stav iz „Holdbergovih varijacija“ E. Griga, čijim su interpretiranjem izvođači, još jednom, pokazali ogroman spektar kvaliteta koji ih čini jednim od renomiranijih ansambala u regionu.
Jelena Jovanović Nikolić, Pobeda, 13.04.2017.
K.J., 9. travnja 2017. – Zagrebački solisti na A tempu: Vidjećemo se opet uskoro
„Zagrebački solisti koje, uz koncertmajstora Krstića, čine violinisti Krunoslav Marić, Đana Kahriman, Davor Filips, Ivan Novinc, Ivo Jukić, zatim Hrvoje Filips i Marko Otmačić na violama, violončelisti Smiljan Mrčela i Zlatko Rucner, te kontrabasistsa Mario Ivelja, s lakoćom su iznijeli program cjelovečernjeg koncerta koji su otvorili Divertimentom u D-duru Volfganga Amadeusa Mocarta. Interpretacija koja je već od prvih taktova bila na izuzetno visokom nivou, pažljivo je pratila publika u Crnogorskom narodnom pozrištu. Time je potvrdila uspješnost umjetničkih ideja o kojima je Krstić govorio“.
Imam utisak da publika očigledno voli da čuje ovaj ansambl. Nama je, u svakom slučaju, velika čast da dođemo u Podgoricu. Ovdje, kao i bilo gdje drugo, uvijek se trudimo da odsviramo najbolje što možemo, kazao je Sreten Krstić nakon sinoć priređenog petog koncerta ovogodišnjeg A tempa.
Koncertmajstor ne samo ovog kamernog orkestra, veći i Minhenske filharmonije, smatra da ključ uspjeha ansambla Zagrebački solisti koji i danas, više od 65 godina nakon osnivanja, drži izuzetno visok kvalitet interpretacija po kome je od početka prepoznat – ne postoji.
– To je samo neko moje veliko iskustvo i veliko znanje. Ali, ne samo moje. Jer, ne vrijedi ni ako ja sve to znam, a ako nemam s kime to da podijelim i napravim. Sve je to stvar uzajamnog rada. Svako od njih je pojedinačno jako dobar, reaguju na moje ideje. Pokušavamo uvijek da napravimo koncert najboljim što možemo. Ostalo, u principu, leži na meni. Sve to što čujete, te umjetničke ideje, na neki način su neke moje. Samo se nadam da smo time uspjeli – dodaje naš sagovornik.
Zagrebački solisti koje, uz koncertmajstora Krstića, čine violinisti Krunoslav Marić, Đana Kahriman, Davor Filips, Ivan Novinc, Ivo Jukić, zatim Hrvoje Filips i Marko Otmačić na violama, violončelisti Smiljan Mrčela i Zlatko Rucner, te kontrabasistsa Mario Ivelja, s lakoćom su iznijeli program cjelovečernjeg koncerta koji su otvorili Divertimentom u D-duru Volfganga Amadeusa Mocarta. Interpretacija koja je već od prvih taktova bila na izuzetno visokom nivou, pažljivo je pratila publika u Crnogorskom narodnom pozrištu. Time je potvrdila uspješnost umjetničkih ideja o kojima je Krstić govorio.
Njima se u prvom dijelu koncerta pridružio mladi hrvatski pijanista Aljoša Jurinić, u izvođenju još jednog Mocartovog djela, Koncerta za klavir i orkestar u A-duru. Svojom odličnom interpretacijom, ujedno je dodatno potcrtao kvalitet Zagrebačkih solista. Kao odgovor na dug aplauz publike, izveo je Frederika Šopena, dajući tek nagovještaj svojih umjetničkih mogućnosti i izuzetne tehnike.
Drugi dio večeri pripao je Serenadi za gudače u C-duru Petra Iljiča Čajkovskog, nakon kojeg je auditorijum ovacijama ispratio kraj koncerta. Zato su i oni odgovorili bisom, i to dvostrukim. Nakon dijela iz trećeg stava već izvedenog Mocartovog Koncerta za klavir, odsvirali su i prvi stav Holdbergove svite Edvarda Griga.
Hrvoje Beban. Hrvatski radio – III. program. Emisija: Sedam dana glazbe
Već prvom odsviranom skladbom, trima plesnim stavcima Sarabande, Gigue i Badinerie Arcangela Corellija, Zagrebački su solisti udarili dobar temelj svome drugome koncertu u 63. koncertnoj sezoni. Taman gudački zvuk prvoga stavka uveo je u Gigue ostvaren poletnom gestom koja se potom u Badineriju transformirala u složni prštavi pizzicato gotovo cijeloga ansambla što je pratio violinsku melodiju brzoga tempa.
Sljedeća je skladba bila svojevrsna pozornica za soliste-virtuoze; bio je to koncert za dvije violine, gudače i continuo u a-molu Antonia Vivaldija iz njegove znamenite zbirke L’estro armonico. U ulozi solista našli su se koncertmajstor Sreten Krstić i već dugogodišnji član solista Krunoslav Marić. U polaganom je stavku lirskoga karaktera bio ostvaren dobar kontrast dok su u trećemu stavku srčani i skladni potezi gudala ponovno najavili britke valove gudačkoga zvuka te još jednom potvrdili kvalitetu solističkih istupa Krstića i Marića. (…) Izvedba je plijenila pozornost finim gudačkim zvukom, katkada prozračnim i britkim, a katkada gotovo uljenim, a sve u skladu s karakterom pojedinog stavka. (…)
Uslijedio je potom odmak od talijanskoga baroka s nastupom violončelista Smiljana Mrčele kao solista u Couperinovoj suiti za violočelo i gudače Pieces en concert. Istovremeno s redanjem stavaka različita karaktera, transformirao se i Mrčelin pristup u sviranju. Čuli smo tako pjevne, mekano odsvirane kantilene, ali i silovite pasaže neobuzdane naravi. Ove posljednje osobito su bile dojmljive u stavku La Tromba; a za pohvaliti je i zvonki, tugaljivo intonirani pjev čela i viole iz predzadnjeg stavka Plainte , u proživljenoj Mrčelinoj interpretaciji, a u partnerstvu s Hrvojem Philipsom. Kraj koncerta obilježio je povratak talijanske stilu u Concertinu br. 2 u G-duru dvojbenoga autorstva: Pergolesi/Ricciotti. Trostavačno djelo kratkoga daha bilo je izvedeno sa žarom i dobrim nabojem od prvoga do posljednjeg takta, što je izmamilo veliki pljesak publike te dva dodatka: uz jednog Vivaldija bio je odsviran i antologijski Bachov Air.
Prikaz koncerta Zagrebačkih solista na Kolarcu, emitiran na Drugom programu Radio Beograda u okviru emisije “Ars Sonora”. Koncert je prikazao dr. Srđan Teparić
(…) U izvođenju Zagrebačkih solista ovo djelo zadobilo je simfonijske dimenzije. Poletno, energično izvođenje bilo je tako zahvaljujući dobro odmjerenom, pravilnom motoričkom ritmu od kojeg se u brzim stavcima nije odstupalo. S druge strane, lagani stavak krasila je izrazita pjevnost uz fino izgrađen, treperav, komorni zvuk. Ove dvije osobine zvuka ansambla Zagrebačkih solista bile su zapravo glavne osobine svih izvedenih skladbi na koncertu. Posebna zanimljivost za publiku bilo je izvođenje djela Krste Odaka, Vere Milanković i Borisa Papandopula. (…)Radost i polet iskazani su kroz najrazličitiju paletu dinamičkih sredstava, naročito u finalu Serenade za gudače Petra Iljiča Čajkovskog.
Djelo koje po atmosferi prozračnim teksturnim tkanjima i melodijskim vođenjima, također ukazuje na svijet klasicizma, veoma je pogodno za pokazivanje blistave virtuoznosti te ga gudački ansambli vrlo rado izvode. Ansambl je u ovom izvođenju pokazao rijetko viđenu snagu simfonijskog zvuka, ali upečatljiv utisak ostvario je u komornim epizodama djela. Zagrebački solisti ansambl su velikog potencijala i s interpretacijama visokih umjetničkih dometa.
Na čelu sa Sretenom Krstićem, beogradsku publiku podigli su na noge i pokazali što znači svirati sigurno, precizno i uz mnogo istaknutih interpretativnih detalja. Tri bisa i osjećanje radosti koje je tijekom koncerta preplavio publiku, najbolji su pokazatelji svega izrečenog.
Branka BAN, Zagrebački solisti Od Mozarta i Bacha do Odaka i Davora Bobića, 5. prosinca 2016.
(…) Iz Mozartova Divertimenta, dobro poznate skladbe, izdvajalo se briljantno izvođenje virtuoznih prvog i trećeg stavka te sjajno muzikalno izvođenje Serenade za gudače u C-duru Pjotra Iljiča Čajkovskog (stavci Pezzo in forma di sonatina) te muzikalno i dinamički razrađen drugi stavak Valse i sentimentalni glazbeno osmišljen treći stavak Élégie). U nacionalni izvođački stil uveli su Zagrebački solisti posjetitelje kroz uspješno tumačenje Passacagliae za gudače u g-molu Krste Odaka (tehnički i glazbeno izvrsno izvedenim polifonim varijacijama), za razliku od skladbe Pintarichiana, slobodno oblikovane suite B. Papandopula, gdje je ‘neorustikalna’ forma Papandopulova neoklasicizma došla do izražaja u programskim kontrastima stavaka Pastorella i Dudaš.
Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 10. listopada 2016.
Temperamentnog kontrabasista Maria Ivelju publika vrlo dobro poznaje kao dugogodišnjeg člana ansambla Zagrebačkih solista kao i s nastupa u sastavu drugih komornih ansambala ili pak kao nezamjenjiva solista u nevelikoj koncertnoj literaturi za kontrabas. (…)Zaigrano, večer Maria Ivelje u rasponu od klasičnog sloga do inačice jazza za svestrane kontrabasiste, njihove prijatelje i učenike svirače, rodbinu, znalce i znance zasluženo je, otkrivši mnoga lica instrumenta, nagađena srdačnim pljeskom.
Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 12. lipnja 2016.
Zagrebačke soliste predvodio je pouzdani koncertni majstor i voditelj Sreten Krstić, čvrsta okosnica i pokretač nadasve uvjerljive, muzikalne i angažirane izvedbe. Svi članovi ansambla bili su na visini zadatka (ne zovu se bez razloga solisti), ali u ovom slučaju posebno bi valjalo pohvaliti impresivne nastupe violončelista Smiljana Mrčele i dvojicu violista Hrvoja Philipsa i Marka Otmačića.(…)
Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 29. svibnja 2016.
Na koncertu u dobro posjećenoj palači Dverce Zagrebački solisti nastupili su u sastavu Sreten Krstić (koncertni majstor), Krunoslav Marić, Saki Kodama Bedić, Đana Kahriman, Mislav Pavlin i Ivan Novinc – violine, Hrvoje Philips i Marko Otmačić – viole, Smiljan Mrčela i Zlatko Rucner – violončela i Mario Ivelja – kontrabas. Već u prvoj točki, popularnom trostavačnom evergrinu Suita za gudače (Sarabande – Gigue – Badinerie) Arcangela Corellija, ansambl je oduševio sigurnim, kompaktnim i iskusnim muziciranjem.
Pétra Wauters
Ne čudi nas da se Coppey drži za jednog od najtankoćutnijih violončelista glazbenog svijeta, a na čelu komornog ansambla, Zagrebačkih solista, je šlag na torti. Zagrebački solisti su jednostavno veličanstveni i za mnoge su bili veliko otkriće (…)prilika za ljubitelje glazbe da još jednom otkriju ansambl takve kvalitete. Zajedno, s jednakom lakoćom izveli su djela Mozarta, Haydna i Barbera, te kao bis Bartóka. U ove četiri skladbe, solisti su bili u mogućnosti realizirati svoj puni potencijal i pokazati dinamizam svojih struna (…) Mozartov « Divertimento u D-duru”, popularno i poznato djelo, djelovalo je kao da ga slušamo po prvi put. (…)
Snježana Herek, Jutarnji list, 12. prosinca 2015.
Među festivalske poslastice moramo uvrstiti i Zagrebačke soliste pod ravnanjem koncertnog majstora Sretena Krstića, koji su svojim virtuoznim muziciranjem očarali Austrijance u austrijskoj Nacionalnoj knjižnici u bečkom Hofburgu u sklopu redovne koncertne pretplate.