Ramon Ortega
Dvostruki osvajač diskografske nagrade „ECHO“, Ramón Ortega Quero (Granada, 1988.) svjetski je priznat kao jedan od najinspirativnijih glazbenika svoje generacije. Glazbenu je naobrazbu započeo kod Miguela Quirósa na Konzervatoriju u svojem rodnom gradu. Daniel Barenboim ga je 2003. pozvao u Orkestar Zapadno-istočnog divana, da bi Ortega Quero ubrzo nakon toga upoznao i profesora Gregora Witta, kod kojeg se usavršavao sljedeće četiri godine.
Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom glazbenom natjecanju ARD-a 2007. godine te je nominiran za „novu glazbenu nadu“ Europske koncertne direkcije u sezoni 2010./2011. Stipendist je zaklade Borletti Buitoni Trust. Od 2008. godine Ortega Quero je solo-oboist Simfonijskog orkestra Bavarskog radija. Uz redovite solističke nastupe s istaknutim međunarodnim orkestrima, surađuje i s cijenjenim dirigentima, među kojima su Riccardo Muti, Herbert Blomstedt, Sir Colin Davies, John Eliot Gardiner, Daniel Barenboim, Nikolaus Harnoncourt, Bernhard Haitink i Sir Simon Rattle. Na polju komorne glazbe Ortega je nastupao, između ostaloga, s Elenom Bashkirovom, Kitom Armstrongom, Mitsuko Uchida, Herbertom Schuchom i Sebastianom Manzom na brojnim koncertima i međunarodnim festivalima, a redovito surađuje i s poznatim glazbenicima kao što su Janine Jansen, Guy Braunstein i Tabea Zimmermann.
Godine 2015. Ramón praizveo koncert za obou Legacy, koji mu je posvetio skladatelj Oscar Navarro. Debitantski recital u Carnegie Hallu održao je 2016. godine. U sezoni 2018./19. bio je rezidencijalni umjetnik Simfonijskog orkestra Ciudad de Granada.
Ramónov debitantski CD Shadows za izdavačku kuću Solo Musica, objavljen u listopadu 2010., nagrađen je nagradom ECHO KLASSIK u kategoriji Debitantski album godine. U listopadu 2012. osvojio je svoju drugu nagradu ECHO Klassik u kategoriji najboljeg albuma komorne glazbe. Njegova najnovija izdanja uključuju sonate za obou Johanna Sebastiana Bacha te Variation 5 za izdavačku kuću Berlin Classics te albumi Haydn & Stamitz i Bach Unbuttoned za izdavačku kuću Pentatone.
Gary Levinson
Gary Levinson koncertni je majstor Simfonijskog orkestra Dallasa te umjetnički ravnatelj Komornog glazbenog društva Fort Wortha. Poznat po svom bel canto stilu sviranja i izuzetnoj tehnici, Levinson je 1991. godine, istovremeno s dovršetkom magistarskog studija na Juilliard Schoolu, gdje su mu mentori bili Dorothy DeLay, Glenn Dicterow i Felix Galimir, pod ravnanjem Ericha Leinsdorfa ostvario svoj solistički debi s Njujorškom filharmonijom. Rođen u Sankt Peterburgu u Rusiji, Levinson je violinu počeo učiti s pet godina kod profesora Sergejeva na Lenjingradskom specijalnom glazbenom konzervatoriju.
Nakon što je 1977. emigrirao u Sjedinjene Američke Države, osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju Romano Romanini 1986. u Bresciji (Italija), a 1987. godine bio je najbolji američki natjecatelj na Međunarodnom violinističkom natjecanju Jacques Thibaud u Parizu. Kao solist surađivao je s dirigentima poput Ericha Leinsdorfa, Jaapa van Zwedena, Miguela Harth-Bedoye i mnogih drugih. Vrlo je tražen i kao komorni glazbenik te je surađivao s umjetnicima kao što su Yo-Yo Ma, Lynn Harrell, Eugenia Zukerman, Lukas Foss, Carter Brey, Joseph Kalichstein i Christopher O’Riley.
U ožujku 1998. imenovan je prvim violinistom gudačkog kvarteta Elysium. Vodio je inauguracijsku sezonu Međunarodnog glazbenog festivala Mykonos u kolovozu 1998. te nastupio na gala koncertu u rezidenciji američkog veleposlanika u Ateni. Kao veliki ljubitelj suvremene glazbe, 2012. snima Koncert za violinu Margaret Brouwer pod ravnanjem Jaapa van Zwedena (dobitnika priznanja Musical America’s Conductor of the Year 2012.). Premijerno je izveo i snimio nekoliko djela koja mu je posvetio nagrađivani iranski skladatelj Behzada Ranjbarana.
Godine 1996., zajedno s ocem, proslavljenim kontrabasistom Eugeneom Levinsonom, za izdavačku kuću CALA Records snimio je svjetsku premijeru dua za bas i violinu Dances of Life. Također je surađivao sa solo hornistom (engleski rog) Njujorške filharmonije, Thomasom Stacyjem, na CD-u iz serije New York Legends. Cjelokupne sonate za violinu i klavir Ludwiga van Beethovena, snimljene s pijanisticom Daredjan Kakouberi, objavljene su u kolovozu 2011. Četiri godišnja doba Vivaldija i Koncert za violinu M. Brouwer objavljeni su 2013. Njegov CD My New York Years iz siječnja 2007. godine dočekan je s odličnim kritikama. Godine 1999. s gudačkim kvartetom Elysium i tadašnjim članovima Njujorške filharmonije – Stanleyjem Druckerom (klarinet), Josephom Robinsonom (oboa) i L. Williamom Kuyperom (rog) izdao je hvaljeni nosač zvuka s djelima W.A. Mozarta. American Record Guide ga je opisao kao „potpuno mozartovski… prepun dobre energije“.
Gary Levinson svira na violini A. Stradivarija iz 1726. godine, koju mu je velikodušno ustupio Simfonijski orkestar Dallasa.