Franjo Bilić

Čembalo

Franjo Bilić (Zagreb, 1994.) jedan je od najsvestranijih mladih hrvatskih glazbenika svoje generacije, prepoznat po iznimnom umjetničkom senzibilitetu, preciznosti u vođenju ansambala i sposobnosti okupljanja glazbenika oko jasne interpretativne vizije. Aktivno koncertira kao dirigent, čembalist i umjetnički voditelj s više od 40 koncerata i recitala godišnje u zemlji i inozemstvu.

 

Svoju glazbenu naobrazbu započeo je kao dječački sopran, nastupajući u opernim produkcijama HNK-a u Zagrebu te na turneji u SAD-u sa zborom Zagrebački dječaci pod ravnanjem Jasenke Ostojić. Nakon maturirane Klasične gimnazije i klavira u klasi Jelice Kuzmin na GŠ Pavla Markovca kao dvostruki dobitnik Oskara znanja, diplomirao je čembalo (2018., magna cum laude) u klasi Pavla Mašića te dirigiranje (2021.) u klasi Mladena Tarbuka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je nagrađen Dekanovom i šest Rektorovih nagrada.

 

Usavršavao se na Conservatoriumu van Amsterdam, Hochschule der Künste Bern i Universität für Musik und darstellende Kunst Wien, gdje je proširio svoje dirigentske kompetencije u klasama Philippea Bacha, Rolfa Schumachera, Floriana Ziemena, Vladimira Kiradjijeva i Johannesa Wildnera, s naglaskom na opernom i orkestralnom repertoaru. Kao dirigent, Bilić se istaknuo brojnim projektima visokog umjetničkog dometa. U HNK-u u Zagrebu dirigirao je Handelovu „Agrippinu” kao maestro al cembalo pod mentorstvom Tomislava Fačinija, za što je nagrađen s dvije Rektorove nagrade.

 

Vodio je Operni projekt Sveučilišta u Zagrebu, koji je okupio više od 250 studenata i mentora u hrvatskoj praizvedbi Rameauova „Hipolita i Aricije”, te ostvario niz uspješnih suradnji s ansamblima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dirigirao je Zagrebačkom filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Bukurešta, Simfonijskim orkestrom iz Szegeda, Orkestrom Švicarske vojske i Orkestrom Hrvatske vojske, ističući te tehničkom sigurnošću i stilskom elastičnošću koja obuhvaća baroknu, klasičnu, romantičnu i suvremenu glazbu. Redovito surađuje s gotovo svim profesionalnim orkestrima i većinom ansambala u Hrvatskoj, uključujući Zagrebačke soliste, čiji je od 2025. stalni član nakon desetljeća kontinuirane suradnje. Aktivni je promicatelj suvremene glazbe.

 

Kao čembalist, od 2015. redovito jednom godišnje naručuje i praizvodi nova djela hrvatskih skladatelja, a kao dirigent dirigirao je šest praizvedbi. Autor je izdanja „Cembalo up(to)date” (Croatia Records, 2022.), prvog albuma suvremene čembalističke literature u povijesti hrvatske diskografije. Njegov doprinos glazbenoj kulturi prepoznat je brojnim priznanjima, među kojima je prvi čembalist pobjednik međunarodnog natjecanja Ferdo Livadić u Samoboru te 50. tribine Darko Lukić.

 

Prvi je Hrvat koji se prijavio i osvojio 2. nagradu na međunarodnom natjecanju suvremene čembalističke literature Prix Annelie de Man u Amsterdamu izvevši čak dvije praizvedbe. Godine 2018. prvi je čembalist dobitnik prestižne nagrade Ivo Vuljević  i naslova Mladi glazbenik godine koju dodjeljuje Hrvatska glazbena mladež. 2019. godine osvojio je prvu nagradu i posebnu Nagradu za najbolju izvedbu djela suvremene glazbe na natjecanju WANDA LANDOWSKA u Bariju (Italija). U 2022. godini, o 400-toj obljetnici prvotiska zbirke moteta Vinka Jelića Parnassia militia, priredio je njeno prvo suvremeno kritičko izdanje u za koju je dobio Zlatnu povelju Matice hrvatske.

 

Od 2020. djeluje kao glazbeni voditelj HRT-a te je na GŠ Pavla Markovca osnovao čembalističku klasu, vodio Mješoviti zbor, Gudački i Puhački orkestar, a od 2023. je asistent profesor na Odsjeku za dirigiranje, harfu i udaraljke Muzičke akademije u Zagrebu.

 

Umjetnički je voditelj više od 15 ansambala te, kao poduzetnik u kulturi, ravnatelj Festivala klasične glazbe Sancti Joannis Nepomuceni u Lučkom i producent te umjetnički savjetnik Svečanosti Pasionske baštine. Uz dirigentski rad, bavi se aranžiranjem, notografijom i skladanjem, a njegova su djela izvođena na festivalima poput Korkyra Baroque Festivala, Senjskih glazbenih večeri, Svečanosti Pasionske baštine i Didakovih dana.