Vid Veljak (1996.) istaknuo se na hrvatskoj i međunarodnoj sceni kao jedan od najmlađih i najdarovitijih violončelista na polju komorne glazbe, ali i kao solist usmjeren na izvedbu suvremene i eksperimentalne glazbe.
Počeo je učiti violončelo s tri godine pod vodstvom Tatjane Skljarenko, a ubrzo potom i kod Maura Šestana u Rijeci. Njegov je talent vrlo rano uočio i istaknuti violončelist i pedagog Valter Dešpalj te ga pozvao u svoju klasu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je s 14 godina uspješno položio prijemni ispit i diplomirao 2017.
Od 2012. do 2015. paralelno je studirao na Međunarodnoj glazbenoj akademiji Kneževine Liechtenstein u klasi Jensa Petera Maintza i V. Dešpalja. Studirao je i u klasi Romaina Gariouda u Parizu od 2016. do 2018. Pohađao je majstorske tečajeve eminentnih violončelista kao što su Monika Leskovar, Giovanni Sollima, Enrico Bronzi, Laszlo Fenyö, Miklós Perényi, Gustavo Tavares, Enrico Bronzi, Michael Flaxman,
Xenia Janković, među ostalima.
Pobijedio je na brojnim natjecanjima, uključujući Međunarodno natjecanje Antonio Janigro u Poreču i Daleki akordi u Splitu, te je bio
finalist prestižnog natjecanja Guilhermina Suggia u Portugalu 2015. Nastupao je kao solist sa Stuttgartskim komornim orkestrom, Zagrebačkim solistima, Riječkim komornim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkom filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom te Ansamblom Cantus. Nastupao je u Italiji, Sloveniji, Austriji, Liechtensteinu, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Portugalu i Narodnoj Republici Kini.
Osnivač je i član Riječkog klavirskog trija uz pijanista Filipa Faka i violinista Krunoslava Marića. Član je i međunarodnog ansambla za suvremenu glazbu Synchronos. Tijekom studija se, osim usavršavanja kanonskog repertoara, orijentirao i na izvođenje suvremene glazbe za violončelo, izvodeći brojne hrvatske skladatelje, od kojih su mu mnogi posvetili svoja djela (npr. koncert za violončelo i komorni orkestar Asterión Tomislava Olivera i koncert za violončelo i simfonijski orkestar Davora Bobića).
Jedan je od osnivača NAE kolektiva koji okuplja vrsne mlade glazbenike (Filip Merčep, Tomislav Oliver, Branimir Norac, Ana Kovačić i dr.) i multimedijalne umjetnike (Tin Dožić, Goran Nježić) u želji za promoviranjem suvremene elektroakustične glazbe i multimedije.
Istaknuo se solističkim recitalima izvodeći neka od najkompleksnijih djela za violončelo s elektronikom na Glazbenoj tribini u Opatiji 2018. te na Muzičkom biennalu Zagreb 2021. za čije potrebe je snimljen online recital. Vođa je sekcije violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru od ožujka 2019. do 2022. s kojima redovito koncertira kao solist.
Od 2019. pokrenuo je projekt Resonance(s) posvećen snimanju djela za violončelo solo (i elektroniku) hrvatskih skladatelja, čiji je cilj promovirati skladbe 20. i 21. st. te potaknuti stvaranje novih djela. S ovim projektom objavio je dva albuma. U 2022. album Resonance(s) II je osvojio diskografsku nagradu Porin (te bio nominiran u 4 kategorije ozbiljne glazbe).
Od lipnja 2022. odabran je za člana ansambla Zagrebački solisti, a u rujnu iste godine dobiva poziciju vođe dionice violončela u orkestru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U studenom 2022. svira na turneji ansambla u sklopu međunarodne Hans Zender akademie pod mentorstvom članova Ensemble Modern.
Od 2022. djeluje kao profesor violončela na Umjetničkoj akademiji u Splitu na kojoj ima zvanje docenta.
Vid Veljak, violončelo