Katalin Kokas
Katalin Kokas rođena je 1978. godine u Pečuhu, Mađarska. Počela je svirati violinu s pet godina. S jedanaest godina upisala je pripremni razred Glazbene akademije Franz Liszt u Budimpešti, gdje je učila kod Ferenca Halásza i Dénesa Kovácsa. S 16 godina dobila je punu stipendiju na Kraljevskom konzervatoriju u Torontu, gdje je studirala kod Lóránda Fenyvesa. Od 1997. nastavila je školovanje kod Eszter Perényi na Liszt akademiji u Budimpešti, gdje je i diplomirala s najvišim počastima. Usavršavala se na majstorskim tečajevima kod Ferenca Radosa, Györgyja Kurtága, Györgyja Pauka, Dénesa Zsigmondyja, Igora Ozima, Tibora Varge, Endrea Wolfa, Jaimea Lareda i Leona Fleischera.
Nakon brojnih pobjeda na nacionalnim natjecanjima, 1994. osvojila je Prvu nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju u Ústí nad Orlicí u Češkoj. Godine 1996. pobijedila je na Concerto Competitionu u Torontu. Osvojila je i natjecanja Bartók i Martinu u Semmeringu (Austrija) 1997.–1998. godine. Godine 1999. pobijedila je na Međunarodnom violinističkom natjecanju Carl Flesch, a 2002. osvojila je Prvu nagradu na prestižnom Međunarodnom violinističkom natjecanju Joseph Szigeti u Mađarskoj.
Katalin Kokas, bilo kao violinistica ili violistica, surađivala je s glazbenicima poput Zoltána Kocsisa, Miklósa Perényija, Dénesa Várjona, Philippa Cassarda, Pétera Nagyja, Thorliefa Thedeena, Michaela Sterna, gudačkim kvartetom Chilingirian Quartet, Jánosom Rollom i Gudačkim orkestrom Franz Liszt, te nastupala sa simfonijskim orkestrima u Poznanu, Košicama, Bratislavi, Johannesburgu, Durbanu, Tajvanu i s većinom mađarskih orkestara.
Gostovala je na glazbenim festivalima u Delftu, Prussia-Coveu, Sevilli, Budimpeštanskom proljetnom festivalu, u pariškoj dvorani Louvre Auditorium, Beču, većim gradovima Južne Afrike, New Yorku, Washingtonu, a nakon pobjede na natjecanju Szigeti dobila je brojne angažmane na značajnim koncertnim pozornicama u Europi i SAD-u, uključujući nastup u Recital Hallu slavnog Carnegie Halla u New Yorku 2003. godine.
Dobitnica je nagrade Ferenc Halász i stipendije Annie Fischer 2004. i 2005. godine. Nedavno je nastupila na turneji u Tajvanu s Nacionalnim simfonijskim orkestrom Tajvana, održala recital u Stuttgartu te nastupila na svečanom otvaranju nove Nacionalne koncertne dvorane u Budimpešti, gdje je sa Zoltánom Kocsisom i Mađarskim nacionalnim simfonijskim orkestrom izvela Sibeliusov Koncert za violinu. Trenutno je profesorica violine na Glazbenoj akademiji Franz Liszt u Budimpešti.
Barnabás Kelemen
Barnabás Kelemen etablirao se kao jedan od vodećih i najsvestranijih umjetnika svoje generacije.
Umjetnik „urođene muzikalnosti“ i tehničke izvedbe koja „pripada samo najvećima“ (The Guardian), Kelemen svojim „vatrenim izrazom i liričnošću prikladnom za pozornicu“ suvereno odgovara zahtjevima skladatelja, izazivajući ovacije, kako je to opisao New York Times povodom njegovog nastupa s American Symphony Orchestra u Stern Auditoriumu njujorškog Carnegie Halla.
Osvajajući najpoznatije svjetske koncertne dvorane svojim dinamičnim i strastvenim izvedbama te otvorenim i individualnim pristupom interpretaciji, Kelemen je vrhunski solist, komorni glazbenik i dirigent. Također djeluje kao umjetnički ravnatelj festivala i profesor na renomiranim institucijama, a u novije vrijeme često je pozivan kao član žirija na najuglednijim svjetskim violinističkim i komornim natjecanjima.
Zahvaljujući svom izuzetnom osjećaju za stil i sveobuhvatnoj tehničkoj vještini, Barnabás Kelemen se s lakoćom kreće kroz cijeli violinistički repertoar — od solističkih i koncertnih djela do komornih i gudačkih kvarteta. Autentično interpretira djela od ranog baroka, preko klasične i romantične glazbe, pa sve do suvremenih skladatelja. Izveo je mađarske premijere djela Sofije Gubajduline, Györgyja Ligetija, Alfreda Schnittkea, Stevea Reicha, Arva Pärta i Lere Auerbach, kao i svjetske praizvedbe djela Helene Winkelman, Tímee Dragony, Györgyja Kurtága i Ryana Wiggleswortha.
Redovito nastupa u najprestižnijim koncertnim dvoranama poput Carnegie Halla, Concertgebouwa, Royal Festival Halla, Palais de Beaux Arts, Suntory Halla, Musikvereina i Berlinske filharmonije. Gost je eminentnih orkestara kao što su BBC Symphony, London Philharmonic i Symphony Orchestra, Concertgebouw Orchestra iz Amsterdama, Berlin Radio Symphony, NDR Radiophilharmonie iz Hannovera, Münchenska filharmonija, Budimpeštanski festivalski orkestar, Mađarska nacionalna filharmonija, Estonska i Helsinška filharmonija, među mnogim drugima.
Suradnik je najuglednijih dirigenata poput Lorina Maazela, Sira Nevillea Marrinera, Vladimira Jurowskog, Mareka Janowskog, Michaela Sterna, Krzysztofa Urbanskog, Pétera Eötvösa, Ivána Fischera i Gábora Takács-Nagya. Tijesnu i dugogodišnju suradnju ostvario je s pokojnim Zoltánom Kocsisom i meksičkom dirigenticom Alondrom della Parra, s kojom je nastupao od Australije do Mađarske.
Kao dirigent, vodio je Austro-Hungarian Haydn Philharmonic (snimivši Winkelmanov Koncert za violončelo), Chamber Orchestra of the Royal Conservatory of Toronto, Mađarsku nacionalnu filharmoniju, Indianapolis Symphony Orchestra, Dohnányi Symphony, Izraelski komorni orkestar i Concertgebouw Chamber Orchestra u Amsterdamu.
Strastveni je komorni glazbenik, redovito nastupa s umjetnicima kao što su Zoltán Kocsis, Vilde Frang, Joshua Bell, Alina Ibragimova, Steven Isserlis, Máté Szűcs, Khatia Buniatishvili, Ferenc Rados, Menahem Pressler, Nicolas Altstaedt, José Gallardo i Andreas Ottensamer na festivalima: Edinburgh, Jeruzalem, Prussia Cove, Ittingen, Salzburg, Bürgenstock, Delft, Lockenhaus, Mondsee, Mantova, Kuhmo i dr.
Snimao je sva Bartókova djela za violinu za seriju Bartók New Series pod pokroviteljstvom Zoltána Kocsisa. Njegov CD s kompletnim sonatama za violinu dobio je prestižnu nagradu Gramophone Award 2013. Album s Lisztovim kompletnim djelima za violinu i klavir nagrađen je Grand Prix du Disque 2001., dok je Diapason d’Or 2003. pripao njegovoj i Tamás Vásáryjevoj izvedbi Brahmsovih sonata. Do sada je izdao 23 albuma, uključujući 19 solo i komornih te tri s gudačkim kvartetom, kao i dvostruki DVD s izvedbama svih Mozartovih koncerata za violinu. Njegov album Bartókova Piano Quinteta izdan 2019. osvojio je kategoriju na BBC Music Magazine Awards i Gramophone Award 2020.
Od 2003. aktivno predaje violinu i komornu glazbu širom svijeta. Bio je profesor violine i kasnije komorne glazbe na Lisztovoj akademiji u Budimpešti, gostujući profesor na Sveučilištu Indiana (Bloomington, SAD), Fiesole University (Firenca), te predavač na masterclassovima u Mozarteumu (Salzburg), Chapelle Reine Elisabeth (Bruxelles), Tokiju, Parizu, Glasgowu, Dallasu, Torontu, Helsinkiju, Antwerpenu, Bruxellesu, Firenci itd.
Član je žirija na mnogim međunarodnim natjecanjima za violinu i komornu glazbu: Singapur, Wieniawski i Szymanowski (Poljska), Szigeti (Mađarska), Kloster Schöntaal (Njemačka), Bartók (Mađarska), Banff (Kanada). Osnovao je dva međunarodna violinistička natjecanja: Festival Academy Budapest (Ilona Fehér Violin Competition) 2017. i Central-European Violin Competition (Miskolc, od 2020.).
Zajedno s Katalin Kokas osnivač je i umjetnički ravnatelj Festival Academy Budapest, koji okuplja vrhunske umjetnike i 50-60 studenata sa sveučilišta diljem svijeta na majstorske tečajeve i zajedničke nastupe.
Godine 2009. s Katalin Kokas osnovao je Kelemen Quartet. Kvartet je već u prvim godinama osvojio glavne nagrade na natjecanjima Premio Paolo Borciani (Reggio Emilia), Melbourne i Beijing, a redovito nastupaju u Carnegie Hallu, Berlinskoj filharmoniji, Mozarteumu (Salzburg), Musikvereinu (Beč), Concertgebouwu (Amsterdam), Teatru Fenice (Venecija) i Wigmore Hallu (London).
Barnabás Kelemen osvajač je brojnih nagrada: prvo mjesto na Međunarodnom Mozartovom violinističkom natjecanju u Salzburgu (1999.), prvo mjesto na Međunarodnom violinističkom natjecanju u Indianapolisu (2002.), treće mjesto na Kraljevskom natjecanju kraljice Elizabete (2001.). Nositelj je Lisztove, Bartók-Pásztoryjeve, Príma i Kossuthove nagrade, londonske nagrade Gramophone i Viteškog križa Reda za zasluge Republike Mađarske.
Violinu je počeo učiti kod Valérie Baranyai, a diplomirao je 2001. na Lisztovoj akademiji kod Eszter Perényi. Na njegov umjetnički razvoj snažno su utjecali Isaac Stern, Ferenc Rados, György Kurtág, Zoltán Kocsis te snimke i filmovi njegovog legendarnog dede Pálija Pertisa, prímása iz 1930-ih. Najviše zahvaljuje svojoj majci Zsuzsi Pertis, čembalistici i studentici prof. Isolde Algrim u Beču. Pet godina privatno je studirao dirigiranje kod Leifa Segerstama i Jorme Panule.
Trenutno je izvanredni profesor na Lisztovoj akademiji u Budimpešti, gdje vodi komorne ansamble i majstorske tečajeve. Svira na violini Guarneri del Gesú iz 1737., poznatoj kao „ex-Rolla János“, koju mu velikodušno ustupa mađarska država.